Povijest kokica

Američki je kontinent domovina kukuruza, a kukuruz udomaćen je iz divlje sorte na području današnjeg Meksika prije devet tisuća godina. Najveću popularnost kokice doživljavaju u Sjedinjenim Američkim Državama krajem 19. stoljeća.
Vjerovalo se da u zrnu kukuruza kokičara obitavaju tihi i zadovoljni duhovi. Kada bi se zrna zagrijavala, s porastom temperature, rastao bi i bijes duhova koji su ljutito ljuljali zrna sve dok vrućina ne bi postala nepodnošljiva pa bi uz prasak bijesno izjurili iz svojih kuća u oblaku pare. Indijanska plemena na kokice su stavljala suho začinsko bilje ili čak čili. Indijanci su također od kokica radili pivo i juhu, ali ih i koristili za izradu nakita i ukrašavanje perjanica.

U vrijeme nijemog filma kokice nisu smjele u kina – glasno hrskanje smetalo je gledateljima.

Kokice obiluju vlaknima. Imaju malo kalorija, idealan su zalogaj u svim dijetama. Dodavanjem masnoća i šećera kokice gube zdrav predznak.
Kokice iz mikrovalne sadrže trans-masnoću za koju se zna da loše utječe na zdravlje srca. Odgovorna je za nastanak lošeg kolesterola (LDL). To povećava šanse za srčani udar ili kardiovaskularne bolesti.
U prosjeku, zrna kukuruza pucaju kada se dosegne temperatura od 175 stupnjeva.

Kukuruz kokičar dolazi u dva oblika, u obliku pahuljice i gljive. Prodavači u kinima preferiraju one u obliku pahuljice jer su kokice veće.

Amerikanci godišnje pojedu oko 160 milijuna litara kokica, što je dovoljno da se 18 puta napuni Empire State Building.