Ponekad se u našem školskom dvorištu dogode sitnice koje nas podsjete koliko dobra i ljepote ima među nama. Jedan takav trenutak nedavno nam je podarila učenica 4. b razreda, Ema Nekić. Na putu prema školi Ema je primijetila da je dvorište puno razbacanog otpada: vrećica, papirića i raznih ostataka. Nije čekala da joj netko kaže što treba napraviti, već je sama odlučila sve to pokupiti i uredno odnijela u kantu za smeće. Naizgled mala gesta, ali uistinu velika u svom značenju. Emin je čin primijetio gospodin Adam Mihaljević, majstor koji trenutačno radi na obnovi obližnjeg vrtića. Promatrao je s nevjericom djevojčicu koja sama, vlastitom inicijativom, skuplja smeće i brine o okolišu. Bio je toliko dirnut da nije mogao ostati ravnodušan. Poželio je saznati tko je ta posebna djevojčica. Uz pomoć ravnateljice vrtića i naše ravnateljice, gospodin Adam uskoro je otkrio da se radi o Emi. Nedugo zatim, zajedno s ravnateljicom vrtića, posjetio je njezin razred. Sa sobom je donio veliki dar ispunjen slatkišima kao znak zahvalnosti i pažnje. U svom obraćanju rekao je da ga je iskreno ganulo vidjeti kako jedno tako mlado dijete svojim primjerom pokazuje brigu za zajednicu i okoliš.
Ema je svojom jednostavnom, ali plemenitom gestom podsjetila sve nas da svijet postaje ljepše mjesto upravo zahvaljujući malim, nesebičnim djelima.
Martina Arambašić, učiteljica 4. b