Osnovna škola Miroslava Krleže Čepin

Razgovor s umirovljenom profesoricom Katom Zrno, dugogodišnjom vjeroučiteljicom u OŠ Miroslava Krleže, Čepin, dobitnicom zlatne plakete Đakovačko-osječke nadbiskupije.

1. Koliko ste dugo radili u našoj školi?

- U našoj sam školi radila nepunih 26 godina.

2. Otkako ste započeli s radom, imali ste uvijek zanimljiv pristup predmetu kojeg predajete kao i učenicima koji ga slušaju. Kojim ste metodama učenicima uspjeli svoj predmet približiti na pristupačan i zanimljiv način?

- Uvijek sam voljela učenike kao svoju djecu. Nerijetko sam i školske probleme donosila  kući jer sam smatrala kako je rad u školi moj život, a ne posao tako da je bilo nemoguće povući granicu između posla i vlastite obitelji.

3. Budući da smo i mi Vaši bivši učenici, prisjećamo se brojnih zgoda i nezgoda, ne samo u našem razredu, već i u drugim razredima. Kako ste uvijek uspjeli iznaći rješenje svake problemske situacije?

- Uvijek sam imala jednostavan pristup pri rješavanju problema. Uspješno sam komunicirala s roditeljima koji su vrlo rado surađivali sa mnom i na taj sam način godinama ostvarivala uspješnu suradnju: učitelj-učenik-roditelj-ravnatelj.

4. Vaš izraz lica uvijek je ozbiljan, ali načuli smo od drugih učitelja kako ste se oduvijek voljeli šaliti u zbornici te da je s Vama u društvu uvijek zabavno i veselo, gdje god se nalazili.

- Da, pritajen i ozbiljan izraz lica dok izgovaram šaljive rečenice nasmijavajući druge.

5. Dotaknimo i Vaš humanitarni rad i činjenje dobrih djela. Nedavno ste od Đakovačko-osječke nadbiskupije te samog nadbiskupa Đure Hranića dobili pisanu i usmenu zahvalu i priznanje dodjelom zlatne plakete za kvalitetan te profesionalan dugogodišnji rad krčeći put vjeronauku u školski sustav, među učenike i u zbornicu.

-U Caritasu sam radila od 1991. godine, zapravo cijelo vrijeme Domovinskog rata sudjelovala sam i bila organizator brojnih humanitarnih akcija jer sam voljela i još uvijek volim pomagati, posebice potrebitima.

 Što se tiče zahvale Đakovačko-osječke nadbiskupije, ugodno me iznenadilo jer nisam očekivala ikakvu nagradu ili priznanje, no ovo mi priznanje mnogo znači.

6. Nedostaje li Vam rad u školi i uživate li u mirovini?

-U mirovini mi je lijepo i ima svoje prednosti i nedostatke zato što mi nedostaje rad u školi, poučavanje, suradnja i šale s vama, djeco, s učiteljima, s ravnateljicom. S druge strane, imam napretek vremena za svoju obitelj i prijatelje!

Zahvaljujemo na srdačnom razgovoru i veselimo se skorašnjem susretu!

- Hvala vama, djeco!