preskoči na sadržaj

Osnovna škola Miroslava Krleže Čepin

Login
Brze poveznice

 

Lino višebojac

Mir je moj đir

Dabar 2017.

Tražilica
Kalendar
« Studeni 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 5. 6. 2018.

Ukupno: 84611
Ovaj mjesec: 2596
Ovaj tjedan: 710
Danas: 24
Pet minuta za igru, za prijatelja (šk. godina 2017./18.)

PROBLEM: Djeca previše vremena provode na mobitelima, a druženje s prijateljima i igra nestaju.

 

Promatrajući probleme u našem okruženju, uočili smo kako djeca danas previše vremena provode pred računalima, televizorom i mobitelima, zapostavljajući ostale oblike aktivnosti.

Čak 96 posto hrvatske djece u dobi od 10 do 15 godina koristi mobitel i računalo, a prvi mobitel u dobi od 8 godina ima čak 20 posto djece. Naravno, mobitel se koristi svugdje i uvijek, pa, čak i dok roditelji misle da je dijete u parku i igra se s vršnjacima, oni vjerojatno sjede na klupi i svi zajedno gledaju u ekran mobitela. U svakoj se učionici danas, pod odmorom, može vidjeti barem poneko dijete koje zvono što najavljuje veliki školski odmor nije motiviralo da odjuri daleko od školske klupe. Dapače, mirno sjedi, zalijepljeno za stolicu, pogleda prikovana o ekran mobitela. Ili još gore, desetak učenika mirno sjedi, i svatko gleda u svoj mobitel, bez međusobne interakcije, druženja, razgovora. Prijatelji, jedan do drugog, skupa, a ipak sami, gledaju i tipkaju... I u našoj školi je bilo slično. Igra je pomalo nestala s dvorišta, livada i ulica. Nestala je s prostora ispred škole ili sa školskog hola. Izumiranjem igara, izumire i čitav jedan bogat dio naše kulturne baštine.

Onda je na snagu stupio Kućni red kojim je zabranjena uporaba mobitela za vrijeme trajanja nastave pa i za vrijeme školskog odmora. Pojavio se veliki problem: što raditi s deset minuta velikog odmora kad nemaš mobitel?

Budući da su djeca i roditelji zaboravili koliko je igra jednostavna, a važna, normalna i prirodna, odlučili smo prihvatiti se posla.  Živimo u 21. stoljeću i ne možemo zanemariti činjenicu da je tehnologija nužna u svakodnevnom životu i obrazovanju, ali ne smijemo zaboraviti važnu ulogu druženja i igre s prijateljima u školi,  za vrijeme odmora. Ako samo dio ovoga projetka djeca  budu koristila u školi, školskom dvorištu, slobodnim aktivnostima, ako se  prošire u domove, na ulice -  zauvijek će ostati u dječjim srcima.

Cilj projekta je:

  • zainteresirati djecu za stare igre (većinu starih dobrih igara djeca nisu nikada igrala)
  • vratiti igre/djecu na ulice, u parkove, dvorišta…
  • odmaknuti djecu od mobitela i posvijestiti da je aktivno provođenje slobodnog vremena najkvalitetnije provedeno slobodno vrijeme.
  • ostvariti socijalne kontakte, promicati uzajamno poštivanje, toleranciju i razumijevanje među djecom, spoznati važnost tjelovježbe za zdravlje
  • upoznati dio kulturno-povijesne baštine svoga kraja (kako su se igrali naši stari)
preskoči na navigaciju